Roman Renata Baretića, kao i istoimeni film tematiziraju uvođenje lokalne uprave i samouprave, na najudaljeniji otok na Jadranu. Zamislite mjesto na kojemu nema interneta, signala za mobitel, uredna sanitarnoga čvora, a ni kanalizacije, to je Trečić, čiji su stanovnici stariji ljudi, koji primaju australske mirovine. Hoće li Siniša Mesnjak (u filmu Mesjak) uspjeti u onome što njegovim prethodnicima nije pošlo za rukom, kakve tragične priče Trečić skriva i tko je na otoku ilegalno nastanjen, saznajte čitajući roman. Uspoređujući knjigu i film, valja reći da je književni tekst uvijek bolje pročitati, jer je detaljniji. Zadovoljna sam i romanom, a i filmom. Budući da je gledanje filma prethodilo čitanju, znala sam što mogu očekivati, i primijetila da u filmu nisu opisani neki važni detalji. Na primjer, film ne prikazuje scenu u kojoj Tonino Smeraldić, mlađi piše pjesmu Juliji/Zehri, dok je u roman, bez problema uklopljen taj dio radnje/fabule.
Možda čitateljska publika ili oni koji pogledaju film, otkriju neki novi svijet, skriven u sebi, kao što se Siniši dogodilo, došavši na otok. Nije on samo upoznao novi svijet unutar sebe, već i pomalo neočekivan otočki svijet, a pored toga i nepoznat dijalekt!

Roman, koji bih svrstala, u povijesno-političke romane, stoga što je kompliciran nekome tko ne razumije povijest, religiju i politiku. Čitajući ga, pratimo život pojedinca, kojega isključuju s fakulteta, zbog jedne neprimjerene šale, s komunističko-socijalističkim konotacijama. Nema ni sreće u ljubavi, ni u sklapanju prijateljstava, a odlazi i u vojsku. 

Radnja je smještena u doba Čehoslovačke, a elementi koji su u književnome tekstu neizostavni su tradicija i folklor. Najsuvremenijim djelom fabule smatram služenje vojske, a najsjetnijim potragu za identitetom i želju pojedinca za pripadanjem. 
Ponekad lutamo sami, usprkos tome što smo okruženi ljudima, takav dojam ostavlja "Šala"!

Radnja ovoga romana, odvija se u blizini Munchena.
Dvoje djece nalazi se u bolnici, dok je njihova majka u komi. Pozadina je cijele priče, život jedne obitelji, u mračnoj šumi, u kolibi, gdje otac nastoji nametnuti strog raspored i nadzirati živote članova svoje obitelji. 

Hanna i Johnatan, djeca koja su rođena u takvome sustavu, nisu svjesna da se nalaze u zatočeništvu. Sve što prolaze, čini im se normalnim. Strog raspored učenja, obroka, odlazaka na toalet, zavarenih prozora i pogleda kroz ključanicu. 
Djeca počinju odlaziti na terapije, na psihijatriju (Odjel za traume), a samo su naizgled uspjeli pobjeći iz zatočeništva, užas ih prati u stopu. Žena koja je u zatočeništvu s njima, nije im majka, ali zovu je "mama."
Četrnaest godina prije zbivanja u romanu, bez traga je nestala Lena Beck, za čiju sudbinu obitelj nikada ništa nije saznala, ali saznanja će im vrlo teško pasti. 
Koliko god roman (psihološki triler) bio zastrašujuć, nešto me stalno "vuklo", čitati ga dalje, ali to me podsjetilo na gledanje filma, nakon kojega je vrlo teško umiriti misli i zaspati. Čitatelji mogu očekivati povećanje osjetljivosti i empatije, na ljudsku, poglavito dječju patnju!

Ovaj roman tematizira tugu koju osoba doživljava i prolazi, nakon smrti voljene i bliske osobe.
Otac i sin suočavaju se s odlaskom supruge i majke. Radnja romana, uglavnom se oslanja na prošlost i snove protagonista. Nezaobilazne su teme: nasilje, samoubojstvo, spontani pobačaji i prijateljstvo.

Nakon čitanja ostaju pitanja, kako se svima ostalima život može nastaviti, i onda kada nekome sve stane? Zašto pamtimo neke događaje u prošlosti, pregledavamo fotografije i uspomene, kako uopće prihvatiti gubitak?
Glavni je lik, patolog, koji osim trauma, uslijed nekih privatnih gubitaka, i na radnome mjestu biva svjedokom užasnim pričama i velikim tragedijama! Pročitajte duboko emotivnu i intimnu priču, koja će na vas djelovati, poput katarze!

Roman autorice Ivane Šojat tematizira katarzičnu i potresnu priču o trojici učenika osmoga razreda Osnovne škole. Priča je to, koju pratimo iz perspektive glavnoga lika, Marijana. Naime, Marijan se sa dvojicom svojih prijatelja upušta u konzumaciju sinestetskih droga /osvježivača. Stoga, na početku romana doznajemo da je glavni lik doveden u bolnicu, gdje razgovara s psihijatrom Robertom. Marijanova je majka ostavila obitelj, tako da njegov otac i on žive sami. Pozadina je priče u tome što Marijan ima traumu koja je nastala, jer često, sjedeći na podu svoje sobe mora slušati svoje roditelje kako se svađaju. Sonja, Marijanova majka pritom često upućuje vrlo ružne riječi njegovu ocu. Kada Marijan završi u bolnici, njegova se majka oštro protivi tome da joj sin tamo i ostane, jer misli samo o tome što bi ljudi govorili, ako saznaju za taj slučaj. S druge strane, Marijanov otac i psihijatar Robert pokušavaju je umiriti, govoreći joj da bi bilo najpametnije da Marijan tjedan dana ostane na promatranju. Majka ga ipak, ljutito odvodi svojoj kući, ali nakon što se on tijekom noći iskrade i sa prijateljima Cikijem i Dabom (Daliborom) odlazi „puštati zmajeve“, Marijan, ali i njegovi prijatelji završavaju u bolnici, gdje se nalaze tjedan dana. Prije svih tih događaja, Marijanova majka poziva u goste prijateljicu i njezina sina, kako bi natjerala svoje dijete da se uvjeri kako postoje i „normalna djeca“.

Ovaj je roman koristan i preporučila bih ga za čitanje, pogotovo mladima. Ukazuje na opasnost konzumiranja sinestetskih droga, a i takvi su slučajevi bili zastupljeni u medijima, zato što su se odvijali u Osijeku i Zagrebu. Kao negativnu stranu romana, istaknula bih činjenicu da još uvijek postoje zadrti ljudi, poput Sonje kojima je jedino važno mišljenje drugih o vlastitim problemima, pri čemu zanemaruju stvarne probleme i patnje svojih bližnjih.

Uživajte u čitanju!

Čitatelji će, iz zbirke priča o kavi, svašta naučiti o toj gustoj, crnoj tekućini. 
Uz nju počinju i završavaju suradnje, označava ili popravak ili konačan prekid nekog odnosa! 

Važne su osobe (susjedi, prijatelji, partneri), s kojima odlučimo popiti kavu. Nije nevažno ni vrijeme, ni mjesto, a ni način ispijanja kave! Poziv na kavu upućuje na priču, koja nije kratkotrajna, a želimo je podijeliti s dragom osobom. Kava može podsjećati na prošlost, ukazivati na budućnost, izazvati zdravstvene probleme i biti pomoć u održavanju budnosti (ako student mora položiti ispit). Ispijanje kave, u odsutnosti djece može značiti, pripremu neke priče koja nije za njihove uši, osim svega, vezana je uz brojne stereotipe. 

U jednoj priči, čak i dvije žene, koje dijele ljubavni odnos s istim muškarcem, zajedno sjede za stolom i dijeleći priču o njemu, piju kavu. 
Pročitajte knjigu, za koju, kao i za kavu treba vremena i prostora! Nećete ih potrošiti uzalud. I ne odgađajte, zbog obveza odlaske na kavu! Čin odbijanja ili iskazivanje nedostatka vremena za odlazak na kavu s dragim osobama, govori o tome da je svijet otišao k vragu!

Duboko emotivan, potresan, a odličan roman. Glavni su likovi tri žene, kojima tri proročice gataju iz kave. U davna vremena takvo što, bilo je popularno.

Proročice koje gataju znaju što će se u životima ženskih likova dogoditi, no samo šest mjeseci unaprijed. Trude se, iznijeti im samo ono pozitivno, što ih očekuje. Rita, Agata i Delfa, žive teškim životima, uvijek se nekome opravdavajući, a što je najgore, trpljive su! Žive u sjeni, partnera, šogora, šogorica, roditelja svojih muževa. Žrtvuju svoj odnos s djecom, a rijetko su upitane za mišljenje! Suočene s bolnim izazovima smrti bliskih osoba i dugotrajnih rastanaka, svaka se od njih ipak nada, da joj neće zauvijek "stajati put". Rita, Agata i Delfa nisu znale reći dosta. Odlučile su da je bolje šutjeti!

Roman bih preporučila svim generacijama, a neki će slike, u njemu opisane vidjeti i u svojim životima. 

Na čitateljima ostaje procijeniti, ponašaju li se žene prema ženama, gore nego što se, prema njima mogu odnositi muškarci!

Duhovit roman Ante Tomića, čija se radnja odvija u brdovitomu kraju, nadomak Splita. Poskokovu Dragu gotovo nitko ne posjećuje, zato što nikome ne pada na pamet da bi ondje netko mogao živjeti. Ne može je doseći signal mobitela, a ne prepoznaje je nijedna aplikacija za navigaciju.
Kraj je to, u kojem nema ni vode ni struje, a kućanstvo koje starac Jozo dijeli s četvoricom sinova, prilično je neuredno. Sve bi bilo bolje, kada bi Jozo pristao plaćati račune Elektrodistribuciji, (a i kad bi u seosku straćaru stupila barem jedna žena). Jozo i njegovi sinovi svaki dan jedu palentu, doduše pripremljenu na različite načine! 

Ali, tko zna, možda se s vremenom, sve promijeni na bolje! Kao što govori naslov, svaki se dan, kako u okolici, tako i u Poskokovoj Dragi događaju čuda, kakva bi malotko očekivao! Roman govori o temama o kojima se radije šuti, zato, neka čitatelji uživaju i iznenađuju se, čitajući svaku stranicu!

Roman počinje brodolomom, koji jedan mladi Sirijac jedva uspije preživjeti. Čitajući ovu knjigu, naći ćete se na jednom otoku, poznatom po svetoj Margareti, mjesnoj zaštitnici, zaduženoj za povećanje nataliteta. Osim toga, voditelj poznate televizijske emisije, pojavit će se na neočekivanu mjestu. No, to nije sve, mnoga će vas još čuda iznenaditi, od otočkih ćevapa, do razloga njakanja magarca i promjenjivih odnosa među tamošnjim stanovništvom. 

Književnost ne mora biti samo ozbiljna, može biti edukativna, a istovremeno nasmijati čitatelje, za koje se nadam da će uživati! Bit će to i zbog povratka u ljeto, koje je za ovu godinu završilo!

Ovaj je roman pisan u formi dnevničkih bilježaka. Glavni je lik dvadesetogodišnji Mislav, mladić s blažim poteškoćama u razvoju koji se vraća u svoje rodno selo nakon šesnaest godina provedenih u Školi za osobe s razvojnim poteškoćama u Zagrebu. Mislavovo se rodno selo zove Omorina, a u romanu je smješteno blizu Nove Gradiške.

Mislav se na samome početku boravka u rodnome selu ne osjeća ugodno i želi se vratiti u grad, često tvrdeći da mu je u Zagrebu, s njegovim prijateljima i odgojiteljicom Anom bilo mnogo bolje, jer ga ovdje svi čudno gledaju, ne samo to, već stalno ispituju njegove roditelje, kako to da ne znaju za Mislava, s obzirom na to da u manjim sredinama svi znaju sve i svakoga.

Nitko od njegovih susjeda, pa ni mlađi brat Nikola i sestra Dubravka nisu znali za Mislava. Njegov otac iskreno žali što Mislav nije proveo djetinjstvo sa svojom obitelji, dok je majka željela sinu i kćeri priuštiti „normalno djetinjstvo i odrastanje.“ S vremenom se svi mještani Omorine naviknu na Mislava, a njegova ga obitelj počinje polako uključivati u sve poslove oko dvorišta i kuće, pritom ga često vode sa sobom na razne događaje u selu. Brat i sestra ga uključuju i u svoje društvo, pri čemu brat koji svira gitaru otkriva Mislavov pjevački talent. Majka svaki dan sa sinom Mislavom uči jedan školski predmet, a njemu najteže pada kada mora učiti matematiku, ali zato obožava raditi s drvom, jer je završio stolarski zanat. Osim navedenoga, voli čitati o životinjama i Geografiji. Mislav se čak i zaljubljuje u Jasenku, dvije godine mlađu djevojku koja živi u susjednoj kući, ali ona pogiba u sudaru automobila i kamiona, u blizini Osijeka, kamo su je roditelji namjeravali odvesti, kako bi bila što dalje od njega. Mislim da su time Jasenkini roditelji pogriješili, jer zaljubljenost ne smije biti uvjetovana. Ljubav dvoje ljudi, vrlo je loše povezivati s bilo kojom poteškoćom u razvoju. Nekim je ljudima teško razumjeti da se svi, kakvi-takvi imamo pravo zaljubiti i nekoga voljeti.

Ova će vas knjiga naučiti empatiji, razumijevanju i prihvaćanju svega što je različito i drugačije od uobičajenoga, stoga je svakako pročitajte!

Svi koji mogu, neka poslušaju radiodramu Semafor Petre Cicvarić, akademske glumice.

Priču o dječaku Vigu Toliću, s poremećajem iz spektra autizma!  Vigo, šesnaestogodišnjak opčinjen semaforima. Precizan u memoriranju mnogih podataka o prometu. Važno mu je imati rutinu, a upravo ga promet smiruje u stresnim situacijama.

Vrlo poučan tekst, koji vrijedi uvrstiti na popis lektire, već u osnovnoj školi!

Radiodramu možete pronaći i poslušati, klikom na poveznicu: https://www.youtube.com/watch?v=gUaO1VkNaFI

Svi uzrasti, iz ove priče mogu jako puno naučiti, o važnosti prihvaćanja različitosti. Jer, od najmlađe se dobi mora znati da je u redu biti drugačiji!

Dvije zbirke priča koje su pune crnoga humora, psovki, erotike, smrti i još nekih tabuiziranih tema. 

Nije mi bilo ugodno pročitati neke od redaka u knjizi, no to ne znači da se, barem neke od ovih priča neće svidjeti jednom dijelu čitatelja! Ako ništa drugo, za jedan dio njih, svakako mogu reći da sadrži edukativnu notu!