Kći preminule Caroline Crale želi saznati je li njezina majka kriva za ubojstvo njezina oca, ugledna slikara Amyasa Cralea.

Stoga, šesnaest godina kasnije odlučuje da će angažirati Hercula Poirota, koji o tom slučaju mora razgovarati s pet osoba, tada uključenih u čitav događaj. Važno je da detektiv Poirot samostalno poveže sve činjenice, uzevši u obzir da će o istome događaju čuti različite priče. 

Okosnica je radnje ljubavni trokut, a kako biste odgonetnuli, što se Amyasu Craleu dogodilo i tko je odgovoran za to, svakako pročitajte knjigu, ali pogledajte i film, jer neki se detalji u fabuli ne poklapaju. U filmu se zločin odvio prije četrnaest, a u romanu prije šesnaest godina. Također, Caroline Crale, u filmu su objesili, dok u romanu piše kako je umrla u zatvoru! Svaka preporuka, napeta, uzbudljiva i zanimljiva ljetna, književno-filmska poslastica!

Dvije su mlade žene, bile najbolje prijateljice. Jedna, Jacqline de Belefort, a druga Linet Ridgaway. Jacqline de Belefort, bivša je djevojka Simonea Doylea, dok mu je Linet sadašnja supruga. Linet i Simone Doyle odlaze na medeni mjesec, krstariti Nilom, pri čemu počinju primjećivati da ih ljubomorna Jacqline de Belefort prati na svakom koraku.

Detektiv Hercul Poirot, s poručnikom Raceom istražuje zločine koji se, u kratkom vremenu događaju na parobrodu „Karnak“. Izvrsni su, i knjiga i film, međutim, roman je detaljniji, a u filmu je istaknuta i jedna razlika, na razini radnje i likova. Kako biste razumjeli na što mislim, morate pročitati roman, no nemojte zaboraviti pogledati i film!

Zoran Ferić, rođen je 1961. godine u Zagrebu. 

Diplomirao je jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu, a od 1994. radi kao profesor Hrvatskoga jezika u XVIII. gimnaziji. Svoje priče objavljuje u časopisima i novinama od 1987. godine. Knjige su mu prevedene na desetak jezika, redovito održava radionice kreativnoga pisanja, u CeKaPe-u i Booksi.

Živi u Zagrebu.

Složena i opsežna obiteljska saga, koja opisuje stanje u Europi i Hrvatskoj u dvadesetom stoljeću. 

Roman, u čiju su strukturu uklopljena sva tri svjetska rata, o prošlosti autorove obitelji. Likovi su to, smješteni u različite generacije, a svaki od njih proživljava vlastite tragedije, a s druge strane i ljubavne priče (od pripovjedačeve prabake i pradjeda, do roditelja i njega samoga). Uglavnom, ljubavne priče i osobne tragedije jedne obitelji, ponavljaju se iz generacije u generaciju, kao što se ciklički odvijaju i ratovi. Za ovaj je roman od četiristotinjak stranica, potrebna koncentracija, ali naučit čete ono što možda ne znate o hrvatskoj i europskoj povijesti!

Roman Zorana Ferića koji sadrži elemente nasilja i erotike. U središtu je radnje ljubav oženjenog pedesettrogodišnjeg muškarca, pisca i dvadesetdvogodišnje studentice kiparstva. Ta je priča, istovremeno i nježna i bolna i začudna, jer pokreti i ponašanje likova izazivaju nevjericu, zgražanje i čuđenje okoline. Vlastitu perspektivu intimnoga odnosa donose i stariji muškarac, po zanimanju književnik i mlada studentica kiparstva koja, sudeći prema dobi, može biti kći svojemu partneru.

Ako želite saznati rasplet ove neobične ljubavne priče, nadam se da ćete posegnuti i za ovim književnim tekstom i pročitati ga!

Ovaj sam roman vrlo rado pročitala zato što je riječ o prvom književnom tekstu koji čitam, erotske tematike. Upravo zbog tematike, roman se možda neće odmah svakom čitatelju „uvući pod kožu“.

Neimenovan glavni lik, a time i nepouzdani pripovjedač, u obliku dnevničkih zapisa opisuje posljednjih mjesec i pol dana svoga života. On je gurman koji voli jesti, pa i kuhati neobična jela. Međutim, ovaj roman s elementima poetskih zapisa predstavlja simboliku totalitarnih režima, putem hrane i svakodnevne kontrole prehrambenih navika pojedinca.

Uhićen je, osuđen i pritvoren, no izvor krivice nije mu poznat. U trenutku kada su mu oduzete sve slobode, koje se tiču kupovine, pripreme i konzumacije namirnica, glavni lik u romanu, odluči skuhati jelo od otrovnih gljiva i na taj način umrijeti. Tješi ga spoznaja o tome da je jako davno postojao čovjek sudbine, slične njegovoj. Tako izgleda represivni sustav, u kojemu je osoba pod pritiskom vlasti i mora biti pod nadzorom, kao u zatvoru ili popravnom domu!

Književni je ovo tekst koji je i danas aktualan, jer iako je Hrvatska demokratsko društvo, živimo u sjeni totalitarizma!

 Ivana Bodrožić, rođena je u Vukovaru 1982. godine. Magistrirala je na odsjecima kroatistike i filozofije Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Opću je gimnaziju pohađala u Zagrebu, dok dio djetinjstva provodi u Kumrovcu. Njezina su djela, prevedena na petnaestak jezika, a za svoj je književni rad primila brojne inozemne i domaće nagrade.

Autorica je prevođenih i nagrađivanih romana, zbirki priča i zbirki poezije: Hotel Zagorje, Prijelaz za divlje životinje, Rupa, Usijavanje, 100% pamuk, In the Sentimental Mood, Prvi korak u tamu, Klara Čuda stvara, te Sinovi, kćeri.

Naslov „Fikcija“, nalaže mi zaključiti da se radi o zbirci izmišljenih priča, u kojima su teme stvarne, moguće i aktualne. Pandemija koronavirusa, majčinstvo, trudnoća, obiteljski i prijateljski odnosi, ples na šipci, zgode u jednoj stambenoj zgradi, ratovi, Vukovar, ljubav Hrvatice i Srbina, u koju okolina često „zabada nos“, feminizam, nasilje u muško-ženskim odnosima, radionice kreativnog pisanja i književni rad žene, majke i spisateljice. Mislim da ćete u ovoj knjizi itekako uživati, svakako vrijedi, pročitati je. Čitateljska će se publika sigurno prepoznati u nekim, ako ne i u svim pričama!

Agatha Christie, autorica je detektivskih priča, koje je nužno dočitati, jer počinitelj je nepoznat, sve do kraja knjige. Čitateljsku će publiku sigurno zanimati, je li za sve slučajeve odgovorna ista osoba. Priča je strukturirana tako da su, u „zloj kući“ sumnjivi svi likovi. 

Također, u toj se kući dogodilo nekoliko tragedija zbog kojih cijela obitelj Leonides mora surađivati s policijom. Kako je, i čime otrovan bogati starac, u dobi od osamdeset i pet godina, te kome je što oporučno ostavio, kao i detalje ostalih tragičnih zbivanja, morate pročitati sami. Čitatelji koji preferiraju detektivske priče, poput najmlađega ženskog lika u romanu, neće moći ispustiti knjigu ili odložiti je na stol!

Uspješan i poznat tenisač Nevile Strange živi sa suprugom Kay i želi da se njegova sadašnja supruga sprijatelji s njegovom bivšom suprugom Audrey. Takvu situaciju nimalo ne podržava ledi Tressilian, udovica u čijoj se vili na moru gosti okupljaju na večeri.

Knjiga je odlična, jer ima zamršenu radnju, punu zanimljivih i napetih događaja i likova, uključujući iznenadne krađe, pokvareno dizalo, pozadinu jedne prometne nesreće sa smrtnom posljedicom i neočekivane prijateljske i ljubavne odnose.

Pročitajte ovu zanimljivu i napetu detektivsku priču, kako biste otkrili detalje, u istrazi unaprijed isplaniranog ubojstva!

Prema ovom je romanu, snimljen film, naslova „Prema ništici“, u kojemu se pojavljuju svi likovi, no dolazi i gospođica Marple, kao prijateljica ledi Tressilian koja se bavi slikanjem, ali zapravo, kao detektivka surađuje s policijom i otkriva pozadinu ubojstva stare dame i udovice Tressilian!

Nadam se da ćete i film rado pogledati!

 Jedan od najznačajnijih romana u dvadesetom stoljeću, dijelom je Camusijeva ciklusa apsurda, koji uključuje još i dramu „Kaligula, te filozofski esej „Mit o Sizifu.“

Roman „Stranac“, objavljen je tijekom njemačke okupacije Pariza, a njegova je tema, jedna od važnijih književnih tema dvadesetoga stoljeća, život otuđenoga čovjeka, odnosno „autsajdera.“

Glavni je lik ravnodušan prema svemu, i otuđen od društva na sve načine, a kako biste razumjeli i saznali sve detalje o njegovim postupcima i odnosima s ostalim likovima, ostaje vam samo pročitati ovaj književni tekst!

Uz toplu književnu preporuku, voljela bih istaknuti da smo, u današnje vrijeme, zahvaljujući mobilnim telefonima, društvenim mrežama i tehnološkom napretku, itekako međusobno otuđeni. Kratke se poruke šalju samo, „forme radi“, a druženja i fizičkih kontakata, sve je manje. Bojim se da buduće generacije neće znati ni primiti olovku, već je danas razvoj motoričkih sposobnosti, u kašnjenju!

 Slavenka Drakulić, rođena je u Rijeci, 1949. godine.

U književnim se tekstovima bavi bolešću, ženskim tijelom i traumom, a u publicističkim ratom i postkomunizmom.

Prvi je prilog feminizmu u Hrvatskoj, publicistička knjiga Smrtni grijesi feminizma (1984.), a objavila je i romane: Mramorna koža, Kao da me nema, Božanska glad, Hologrami straha, Optužena i Frida ili o boli. Danas živi na relaciji Švedska-Hrvatska.

Roman, napisan na temelju zapisa iz bilježnice Dore Maar, koju je, navodno pronašla autorica.

Poznata slikarica i fotografkinja, u prvome je licu pisala o svom odnosu s Pablom Picassom, talentiranim slikarom, kojemu je, sve što ga okružuje moglo biti inspiracijom za stvaralaštvo. Tako mu, nažalost ni žene nisu značile ništa posebno, moglo bi se reći da ih je koristio kao svoje muze (volio ih je portretirati), a kada mu više nisu bile potrebne, samo bi ih odbacio.

U književnom ćete tekstu primijetiti da se Picasso, prema svima (ne samo prema ženama) ponašao, kao prema običnim objektima. Dora Maar i Pablo Picasso, većinom su se družili s nadrealističkim umjetnicima. U svojim je bilješkama, poznata fotografkinja, pjesnikinja i slikarica opisala i odnos sa svojim roditeljima, kako tužne, tako i sretne trenutke u životu.

Bila je hrvatskoga porijekla (taj je podatak naveden u romanu).

Ovaj roman, sigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim, pogotovo mislim na čitateljice!

 Književnica i novinarka Slavenka Drakulić, autorica je romana s elementima autobiografije. U književnome tekstu opisuje dane provedene u bolnici, u New Yorku, postupak dijalize i presađivanja bubrega. Svi navedeni događaji, djelom su Slavenkina osobnoga iskustva.

Tek kada posjeti bolnicu i ugleda osobe na čijem je mjestu i sama bila, pripovjedačica može biti zahvalna na tome što je bezbolno prošla vrlo neugodno iskustvo, morala je čak iskusiti i mjerenje razine šećera u krvi.

Čitateljska će publika shvatiti kakav je osjećaj biti u neizvjesnosti, strahu od smrti, neuspjele operacije, no kako svaka medalja ima dvije strane, tako je osoba sretna kada se osjeća bolje, može nakon dugoga vremena udahnuti svježi zrak ili u nekoliko koraka uspije prijeći bolnički hodnik.

Pročitajte roman, jer u njemu su na najbolji način opisani najveći ljudski strahovi, kroz prizmu obiteljskih i prijateljskih odnosa, a ponekad tuge, usamljenosti i samoće.

Roman ocjenjujem pozitivno, iako je pisan u turobnome ozračju!

Slavenka Drakulić, napisala je izvrstan roman o meksičkoj slikarici Fridi Kahlo, koja je u četrdeset i sedam godina života preživjela trideset i dvije operacije, jer joj je bila smrskana noga, uništena kralježnica, a utrobu joj je probola željezna šipka. Unatoč svim razočaranjima, pretrpljenoj fizičkoj boli, ovisnosti o krevetu, jer, Frida je bila sva u gipsu i korzetima, ipak je, zahvaljujući slikarstvu uspjela živjeti relativno ispunjen život.

Tješilo ju je upravo slikanje svih svojih patnji.

Čitajući ovaj fantastičan, a istovremeno tužan roman, možda ćete i zaplakati nad Fridinim problemima i sudbinom, ali vrijedi shvatiti da se sa svim nedaćama, na ljubavnom i fizičkom planu, do neke prijelomne točke u životu ipak može živjeti i izdržati svaka bol. Frida Kahlo, ipak je u jednom trenutku shvatila da joj se ne isplati čekati smrt da dođe sama.

Slavenka Drakulić, književnica je koja je također doživjela neka traumatična iskustva, stoga joj je baš Frida Kahlo bila inspiracija za pisanje romana koji je napisan jezikom boli i jezikom ljubavi. Čitatelji će, nadam se uvidjeti da u životu uvijek treba pronaći neki smisao, te da se čovjek najbolje osjeća u zdravomu i neograničenom tijelu, pa i duhu!