Autori teksta: Matthieu Delaporte & Alexandre de La Patellière

Iva i Gloria, čistačice su u kazalištu, koje su stalno u kontaktu s glumcima i kazališnim rekvizitima. Žele postati glumice, stoga su nekoliko puta pokušale upisati Akademiju dramske umjetnosti. Zanesene scenskim žarom i užicima, dok čiste kazalište, igraju različite profile likova (majke, prijateljice, partnere, Dubrovkinje, Splićanke, djecu, muškarce, policajce), tako prikazujući publici brojne životne situacije. Predstava je vrlo duhovita, gledatelji će se jamačno nasmijati, zabaviti i pronaći u mnogim temama, kakve će ih dočekati na pozornici Scenoteke!

Kazališna predstava Milana Fošnera i Marija Kovača, s Lukom Petrušićem u glavnoj ulozi. Nastala prema motivima poznatoga stripa, iz sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Grupa TNT, u New Yorku se bori protiv kriminala, to jest Superhika, kojega tumači Filip Detelić. 

Ova predstava, na rasporedu je od ožujka 2014. godine. U njenom su središtu obiteljski i prijateljski odnosi, a ono što također izlazi na površinu, odnosi se na političko-ekonomske probleme. Srećko je čovjek koji često mora slušati duhovita prigovaranja supruge Đurđice i punice Štefice, zato što je nezaposleni strojovođa koji se baš i ne trudi tražiti posao u svojem zanimanju. Mogu razumjeti sve prigovore, uzevši u obzir to što Đurđica živi sa Šteficom, pri čemu je Štefica u invalidskoj mirovini, zahvaljujući padu niz stepenice koji je doživjela na poslu. Srećko, stoga pronalazi utjehu u prijatelju kojega, u jednu ruku ne razumije.

Juha braće Marx, nastala je prema motivima filma Pačja juha, redatelja Lea McCareya, te zahvaljujući filmskome opusu braće Marx, američke skupine komičara koja je djelovala tridesetih i četrdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Redatelj i autor teksta je Kokan Mladenović, koji je i autor pjesama, izvedenih u predstavi. Uloge tumače: Goran Malus, Saša Buneta, Nera Stipičević, Nina Kaić Madić, Jan Kovačić, Davor Svedružić, Ognjen Milovanović, Ivona Kundert, Jasna Bilušić, Ivan Glowatzky, Ivan Magud i pijanist Tomislav Parmać.

 Fotografija je preuzeta s mrežne stranice Satiričkoga kazališta Kerempuh!

Možda jest podnaslov predstave „Pretposljednja večera“, ali ta činjenica nije najvažnija! Svi su bivši hrvatski predsjednici pozvani na večeru, u stan, također bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, jedan od pozvanih je i Josip Broz Tito, predsjednik Jugoslavije. 

Fotografija je preuzeta s mrežne stranice Satiričkoga kazališta Kerempuh!

Oscar Wilde, irski je dramski pisac, koji je živio od 1854. do 1900. godine. Roman „Slika Doriana Graya", njegovo je najpoznatije djelo, pisano u prozi. Komedija „Važno je zvati se Ernest“, premijerno je izvedena u Londonu 1895. godine, a svome je autoru osigurala svjetsku slavu. U Gradskom kazalištu Komedija, predstavu je režirao Ivan Plazibat, dok ansambl čine: Ronald Žlabur, Filip Juričić, Ana Magud, Mila Elegović, Nina Kaić Madić, Vanja Ćirić, Adnan Prohić i Dražen Bratulić. 

 U ovoj duhovitoj predstavi, glavna su mjesta radnje kavana dobroćudnog gospona Rudija, zaljubljenika u kavu i kladionica šjora Bepa, u kojoj se novac ponekad dobiva, no još se češće gubi. U središtu su ove predstave još i mladi nogometaš Marko Angelek, zatim estradni menadžer Tarik, za kojega se kasnije ispostavi da je promijenio identitet, što otkriva njegova supruga, trgovačka putnica Jasmila koja ga pronalazi u Zagrebu, nakon proputovanja po cijeloj Bosni i Hercegovini. Estradna umjetnica, zaljubljena je, i zaručena za svoga menadžera, pa se nemalo iznenadi, shvativši da je oženjen. Što se tiče likova, izdvojila bih još i kći poznatoga estetskog kirurga, opsjednutu izgledom i prisutnošću na društvenim mrežama, a tu je i jedan znatiželjni novinar, koji razgovara sa Samantom, estradnom umjetnicom iz Kaštel Gomilice, ne bi li napisao dobar članak za svoj portal. Uglavnom, gospon Rudi, vlasnik kavane, svakome nastoji pomoći, smatrajući da kavica može riješiti sve probleme.

 Komedija je to, dramaturga Milana Grgića o muško-ženskim odnosima i odnosima roditelja i djece.

Majka i otac, Ana i Pjer imaju dvoje odrasle djece, Nicolasa i Saru. Glavna je okosnica radnje, u ovoj predstavi, ljubav majke prema sinu, no ne bi ovo bila odlična predstava da ta ljubav nije pretjerana i čini mi se, patološka. Ušavši u kazališnu dvoranu, zapitala sam se, zašto je Ana, glavni ženski lik predstave već na pozornici. Ubrzo sam shvatila da se radi o naznakama karakterizacije lika, glumica je malo sjedila, malo ubrzano hodala scenom, sve kako bi dočarala nervozu svojega lika. Ana, ne samo da pokušava telefonom i stalnim pozivima na ručak kontrolirati život svoga sina i njegove djevojke, nego i sumnja u vjernost supruga Pjera koji vrlo često, kao izliku za izbivanje iz kuće koristi odlazak na poslovni seminar. Anin je problem, zapravo u tome što gotovo uvijek ostane sama, pa tako s vremenom postane i usamljena žena.